Dislalija je artikulacioni poremećaj, najčešće višeuzročni, koji se definiše kao nemogućnost ili nepravilnost u izgovoru pojedinih glasova. je artikulacioni poremećaj, najčešće višeuzročni, koji se definiše kao nemogućnost ili nepravilnost u izgovoru pojedinih glasova.
Poremećaji izgovora mogu se uočiti na nivou glasova i/ili reči i mogu se ispoljiti kao:
- Omisija: Izostavljanje jednog ili više glasova. Na primer, dete umesto “riba” izgovara “iba”, ili umesto “slatko” kaže “satko”.
- Supstitucija: Zamena jednog ili više glasova drugim. Na primer, umesto “riba” dete izgovara “jiba”, umesto “miš” kaže “mis”, ili umesto “čika” izgovara “cika”.
- Distorzija: Nepravilan izgovor jednog ili više glasova. Svi glasovi su prisutni, ali je njihov izgovor drugačiji od uobičajenog.
Uzroci dislalije mogu biti:
Funkcionalni uzroci: Odražavaju poremećaj funkcije govornih organa, pri čemu se oni koriste na nepravilan način.
Organski uzroci: Mogu uključivati oštećenje sluha, rascep usne i/ili nepca, kao i anatomske promene perifernih govornih organa (npr. nepravilnosti u položaju zuba, isturena ili uvučena vilica – poznata kao loš zagriz, visoko nepce, ili kratka podjezična resica) i nazalnost.